Marijaš je kartaška igra, francusko-nemačkog porekla, nastala u dalekom 16. veku.
Svoju popularnost je stekla u Hrvatskoj, došavši u istu preko Mađarske.
Po pravilu Marijaš se igra sa mađarskim kartama, kojih je u špilu 32 (herc, žir, bundeva i zelena).
U nedostatku “mađarica”, može se koristiti standardni špil, bez prethodno izdvojenih karata: 7, 8, 9, 10, A, J, Q, K u svim bojama.
Igra je osmišljena za igru u dvoje, troje, četvoro, vrlo retko za osmoro.
| Igrači | 2-4 | ||
| Uzrast | 18+ | ||
| Špil | mađarski | ||
| Karte | 32 |
Na stratu igre svi igrači kreću od 0, a igra se do 12, da bi igrač koji prvi osvoji 12 odneo pbedu, a poslednji bi dobio “čvrgu”. Ukoliko pored toga što je gubitnik, i nema nijednu odnetu kartu, igraču se pišu “makaze”.
A i 10 su jedine karte koje osvajaju bodove i računaju se 10 bodova, kao i poslednji štih, tako da se igra do osvojenih 90 bodova (4 asa + 4 desetke + zadnji štih).
Karte se rangiraju od najjače ka najslabijoj na sledeći način: A, 10, K, Q, J, 9, 8, 7.
Marijaš je u suštini adutska igra, te igrači moraju odgovarati na boju. To znači da, ako igrač baci pik, a adut je neka druga boja, svi ostali igrači moraju ispoštovati znak pik.
Igrač, koji baci najjaču kartu, može odneti štih.
Ako neki igrač nema boju koja je na stolu, mora baciti aduta (u tom slučaju on nosi sve, jer je bilo koja karta u adutu jača od svih drugih boja).
Ako je više igrača moralo baciti aduta, igrač koji je odigrao najjačeg aduta odnosi štih.
Ako igrač nema ni boju na stolu, ni aduta, onda može baciti kartu po vlastitoj želji od preostalih karata koje ima u ruci.
Ukoliko igrač ima damu i kralja u istoj boji, onda može zvati cvancik. To uradi tako što sa strane izloži damu od navedenog para i ta dama stoji sa strane do kraja partije. Cvancik nosi dodatnih 20 bodova, uz mogućih 90 regularnih.
U partiji je moguće imati najviše 3 cvancika (u 3 različite boje), i tada svaki od njih nosi po 20 bodova.
Ako igrač ima damu i kralja u adutu, onda zove fircik, koji se zove na isti način kao i cvancik, ali nosi dodatnih 40 bodova.
Kada se Marijaš igra u dvoje, delilac deli prvo protivniku, pa onda sebi po 4 karte, te protivnik može izabrati aduta.
Nakon proglašenja aduta, delilac deli naknadno po 4 karte prvo protivniku pa onda sebi.
Prvu kartu odigrava protivnik a potom delilac, da bi u sledećem krugu zamenili uloge.
Sve dok su karte na talonu, ne mora se poštovati pravilo aduta, tj boja
Fircik se može zvati i prije nego nestane talona, ali onda nema snagu aduta nego se tretira kao obična karta (ali svejedno nosi dodatnih 40 bodova).
Nakon što završi mešanje, izbroje se bodovi (asevi i desetke) te pobednik dobija 2 boda (igra se do 12).
Ako je pobednik imao više od 100 bodova (moguće jedino uz zvanje jednog ili više cvancika, ili fircika), dobija 4 boda.
U ovoj igri sa tri igrača, onaj takmičar koji bira aduta, igra sam protiv preostala 2 takmičara.
Delilac deli po pet karata svakom igraču, u smeru kazaljke na satu, pa onda 2 karte izdvaja u talon. Zatim deli još po pet karata svakom igraču.
Kada svaki igrač dobije 10 karata, igrač koji je levo od delioca govori dalje, pa svaki sledeći ponavlja isto.
Kada su svi igrači rekli dalje, igrač koji sedi levo od delioca zove aduta (samo boju – npr. adut je herc), ili se može predati.
Nakon što je izabrao aduta, igrač uzima 2 karte iz talona (samo on ih sme videti), i nakon što je posložio karte, 2 karte po svom izboru (od trenutnih 12 u ruci) vraća nazad na talon (s tim da karte koje se vraćaju u talon ne smeju biti A ili 10)
Igrač igra sam protiv preostala 2 igrača u ovo, a u sledećem mešanju miješa igrač koji je izabrao aduta, pa onda igrač levo od njega zove i igra sam itd.
Kada mešanje završi, igrač koji je izabrao aduta broji svoje bodove, dok preostala dva igrača svoje bodove sabiraju zajedno.
Ako igrač, koji je odabrao aduta, ima ukupan zbir poena veći nego protivnici zajedno, on dobija 1 bod.
Ako su protivnici skupa imali više poena, oni dobijaju po jedan bod svaki.
Ako je ukupan zbir bio preko 100 (neovisno o tome je li pobedio igrač koji je zvao aduta ili protivnički par), pišu se 2 boda (ili igraču koji je zvao, ili preostaloj dvojici – svaki piše 2 boda).
Pobednik je igrač koji prvi dođe do 12. Igrač s najmanje bodova dobija čvrgu (ili ako je imao nula bodova, makaze).
Kada se igra u četvoro, podrazumeva se da igrači igraju paru, sedeći jedan naspram drugog.
U smeru kazaljke na satu, delilac deli po 4 karte svakom igraču.
Kada su svi dobili po četiri karte, igrač levo od delioca zove kartu koja će biti njegov partner u tom mešanju, a ujedno označava i aduta za to mešanje.
Dakle, ako igrač zove npr. A herc, adut za to mešanje će biti herc, a igrač koji bude imao A herc će biti partner igraču koji zove.
Nakon što je prvi igrač levo od delioca zvao kartu koja će mu biti saigrač, delilac podeli još po 4 karte svakome.
Kada su sve karte podeljene, igrač koji je zvao aduta kaže dalje, i svi ostali igrači za njim ponove isto.
Tada kreće igra, i igra se 2 na 2, s tim da samo igrač koji ima kartu koju je prvi igrač zvao, zna koji su parovi (i ne sme to otkriti dok se ne ustanovi kroz igru, ali može iskoristiti tu stratešku prednost da pomogne saigraču).
Postižu se isti poeni kao u igri sa tri igrača. Kada se igra završi, parovi sabiraju svoje bodove.
Pobednički par je onaj koji je sakupio više bodova, a ta dva igrača postižu po jedan ili dva poena, kao u igri sa tri.
Ako je igrač igrao sam, vidi se da li je sakupio više poena od ostala tri zajedno.
Ako igrač koji mora zvati aduta zaključi da ima loše karte, i da bi protivnici mogli uzeti više od 100 bodova te će se bodovi računati duplo, on se može predati.
U tom slučaju, u igri u dvoje protivnik dobija 2 boda, a u igri u troje ili četvoro svi protivnici dobiaju po 1 bod.
